Na konferenciji o klimi koja se upravo održava u Durbanu krivcima za aktualnu promjenu klime smatra se upravo najrazvijenije industrijske zemlje, jer u svom industrijskom razvoju nisu obraćali pozornost na okoliš. Kina i SAD, koje zajedno izbacuju preko 40 % ugljičnog dioksida u atmosferu, nisu spremne na bilo kakva obećanja. Kinezi postupno usvajaju mjere zaštite okoliša što nije dovoljno brzo jer u atmosferu izbaci osam milijardi tona ugljičnog dioksida godišnje. Amerikanci pak u rad konferencije nisu uključili ni svoje stručnjake. Europljani sami ne mogu promijeniti današnju situaciju te se bez Kine i SAD ne može postići nikakav sporazum. A vremena je sve manje. Najnoviji pokazatelji, koje prezentira UN, pokazuju da koncentracija otpadnih plinova u atmosferi raste brže nego se do sada strahovalo. 

 Vodeće svjetske industrijske velesile SAD, Kina i Indija, iz političkih ili ekonomskih razloga, nažalost, još uvijek nisu spremne na poduzimanje konkretnih mjera zaštite klime. Vremena je sve manje. Najnoviji pokazatelji, koje prezentira UN, pokazuju da koncentracija otpadnih plinova u atmosferi raste brže nego što se do sada strahovalo.

Ova godina bila je najtoplija godina, od kad se vodi evidencija temperature. To vodi ka stalnom povećanju razine mora, koja će, ukoliko se rast nastavi, preplaviti neke države u cijelosti. Osim toga, raste opasnost od razornih kiša, oluja i smanjivanja prinosa žetve.

Pošto konferencija održana prije dvije godine u Kopenhagenu te prošlogodišnja u meksičkom Cancunu nisu polučile nikakav napredak, od konferencije u Durbanu očekuje se mnogo više. Međutim, ni Kina ni SAD, koje zajedno izbacuju preko 40 % ugljičnog dioksida u atmosferu, nisu spremne na bilo kakva obećanja. Amerikanci čak nisu poslali ni svoje vrhunske stručnjake iz ovog područja, da sudjeluju na ovoj konferenciji.

Glavni kineski pregovarač na konferenciji u Durbanu Xie Zhenhua prebacuje lopticu na drugu stranu.

„Krivci za aktualnu promjenu klime su svakako najrazvijenije industrijske zemlje, jer u industrijskom razvoju nisu obraćali pozornost na okoliš. Kina ne želi ponoviti iste greške“, rekao je Zhenhua. To znači da „crvena“ Kina u stvari želi postati „zelena“ Kina, ali ni u kojem slučaju ne želi dati obećanje, kad i kako brzo.

„Europa se samostalno ne želi upusti u bilo kakve pregovore. Bez Kine i SAD, nema nikakvog ugovora“, ističe povjerenik EU za pitanja klime Connie Hedegard.

Međutim, postoji minimum nade da će se stvari pokrenuti s mrtve točke. Prije dvije godine, Kina se ovome pitanju nije htjela čak ni teoretski približiti. Danas postoje pokazatelji da Kina sama poduzima opsežne mjere u ovom području i da u zaštitu okoliša i zelene tehnologije investira nekoliko stotina milijardi eura godišnje.

„Kina je, konačno, shvatila, da ne samo iz ekoloških, nego i iz ekonomskih i socijalnih razloga mora ovome pitanju posvetiti više pažnje. Ovo što poduzimaju, čine zbog vlastitih potreba. A na kraju će se možda pokazati da će u nekim stvarima biti brža nego mnoge druge industrijske zemlje“, riječi su šefa UN Programa zaštite okoliša Achima Steinera.

Kina se posljednjih godina suočila s problemom otrovnih kiša, zagađene vode i nedostatka čistog zraka. Svake godine, samo Kina u atmosferu izbaci osam milijardi tona ugljičnog dioksida, što je više nego ijedna druga zemlja na svijetu. To je četvrtina ukupno izbačenog ugljičnog dioksida širom svijeta. Budućnost po tom pitanju ne izgleda nimalo ružičasto. Prema podacima Svjetske agencije za energiju, do 2035. godine Kina će ovu količinu povećati za dodatnih 50 %.