Kod speleološkog istraživanje nepoznatog prostora običaj je da istraživači daju imena pojedinim dijelovima. Ona služe za lakše sporazumijevanje u razgovoru o špilji i za njeno opisivanje, ali imaju i finije nijanse značenja. U ovom velikom špiljskom sustavu, osim za imena kanala, dvorana, potoka i karakterističnih mjesta, postoji potreba da se veće skupine kanala i čitava područja označe nekim zajedničkim imenom. Tako su pojedini izrazito gusti spletovi kanala dobili imena kao što su: Gandalfov čvor, Elfski čvor, Pletenice, Crne Anis, Šelobina mreža i dr., dok su neka područja zbog svoje izdvojenosti dobila imena kao npr. Hobiton, Gurdemalija, Morija, Rivendel, Hador i dr. Većina toponima iz ovog špiljskog sustava potječe iz svijeta bajki što je , ustvari aluzija na sličnost sa svijetom mašte. Tako se ovdje mogu sresti imena iz književnosti Tolkina, Carola, Endea i dr. ali nisu dana nasumce, već s nekim smislom koji veže karakter dotičnog mjesta sa značajkom imena iz priče ( npr. Šmaugovo pustošenje, Patuljkop, Vilin-luke, Lorijen, Iza zrcala itd.). Neka imena su vezana za pojedine važnije događaje u toku istraživanja kao Foto sifon ( izgubljen fleš i objektiv), Ivin skok ( pad niz 4 m visok skok). Posljednje pristanište (izgubljen čamac), ili su plod trenutne inspiracije i oduševljenja istraživača - Mamutove oči, Gaudijeva cijev, Ramzesovo korito, Ključanica, Šank,....

Imena nekih mjesta potječu od susreta sa životinjicama, pa tako postoji Štakorova dvorana, Krtičina jazbina, Jezero mršave žabe. Većina toponima je u vezi s karakterom mjesta i na neki način ga opisuje - Glasna voda, Skriveni potok, Crni gaz, Dvorana Poklonika (ima niski strop pa se treba pognuti),Tihe vode, kanal svih vjetrova itd. Neki kanali su dobili ime po svom pružanju ( Istočni i Zapadni put, Austral, Sredinom prstena, Mali zavijutak). Naravno da su zadržana sva imena koja su bila otprije poznata, ali tih je vrlo malo. Jedino se spominje Dvorana sivih maglica ( J.Poljak) i Kanal vrtložnih lonaca (M. Malez). Poljakovo ime nosi dvorana u Medvedici - mjesto do kojeg je on došao kroz Đulu, i jedan slap koji je fotografirao. To je izuzetan slučaj jer se uglavnom izbjegava koristiti imena ljudi za nazive špilja i njezinih dijelova. Šteta je što nema više starih naziva od prethodnih istraživača kao npr. u špilji Veternici, gdje se kroz nazivlje odražavaju i razlike u sklonostima pojedinih generacija istraživača, pa tako i povijesni tok istraživanja. 

(izvor: Marijan Čepelak, 1985: Špiljski sustav Đula-Medvedica, Speleolog, 1984-1985, 2-24, Zagreb)